In memoriam Dušan Mandarić (1945-2025)

Po rečima Đorđa Balaševića crtica između godine rođenja i godine upokojenja je pojava
zvana život. Mala crtica, ali ima ljudi koji su za života mnogo toga ostvarili . Jedan od njih je
Dušan Mandarić, poznatiji među atletskim svetom, kao čika Dule.
Čika Dule se rodio 1945 godine po završetku II Svetskog rata u malenom selu Velebit u
opštini Kanjiža u iseljeničkoj porodici iz Like. Njihovo selo je dobilo ime po planini iz zavičaja svojih
roditelja, namena mu je bila da primi nevoljnike iz opustošenih krajeva Like, nakon I svetskog rata.
Upokojio se 2025.godine. Između prvog i drugog broja, crtica se razvukla na život dug
80.godina.
Školovao se i bavio sportom /fudbal/, završio Višu poljoprivrednu školu. Prvo zaposlenje
zasnovao na poljoprivrednom dobru u Trešnjeviku u blizini svoga rodnog mesta, uporedo je
aktivno igrao fudbal. Promenio je nekoliko radnih mesta uglavnom na poljoprivrednim poslovima.
Ukazala se prilika da se zaposli u SUPu, gde je dugo godina radio na poslovima inspektora.
U jednom momentu mu se u životu pojavila Jelisaveta Đanić iz Sombora, reprezentativka
Jugoslavije u sprintu. Oženio se, izrodio decu, Sanju i Dejana, na koje je bio neizmerno ponosan.
Imao je i zašto. Oboje su bili reprezentativci Jugoslavije. Sanja u skoku udalj, a Dejan u
desetoboju. Uz redovan posao, počeo je uz nagovor svoje supruge Jelisavete da se bavi i
trenerskim poslom.
Njihov zajednički rad je rezultirao značajnim uspesima. Nekolicina njih se posebno isticala:
Dejan Kljaić, Marina Živković, Sanja i Dejan Mandarić. Svi su oni dostigli reprezentativne nivoe.
Pored toga Jelisavetina i njegova deca su se opredelila da nastave roditeljsku sportsku misiju.
Sanja je u svojoj karijeri postala profesor na DIFu u Beogradu, a pre par godina je postala i prva
žena dekan. Dejan je profesor u osnovnoj školi u Kanjiži.
Dušan Mandarić je imao i impresivan društveni rad, bio je dugodišnji predsednik ASV, kao i
predsednik trenerske organizacije Srbije. Za svoj doprinos u razvoju atletskog sporta primio je
nekoliko priznanja u svojoj društvenoj zajednici, koje je svakako zaslužio. Zahvaljujući Jelisaveti i
njemu Kanjiža je upisana u atletsku mapu Evrope i Sveta.
Bio je u pravom smislu ČOVEK, ljudska gromada. Posedovao je sve osobine zavičaja
svojih roditelja, kao i široku dušu Vojvodine.